Ganga i u dobru i u zlu

Te večeri, 1. prosinca  jeknula je ganga u tami dupkom ispunjene velike dvorane Matice hrvatske, na početku predstavljanja najnovijeg izdanja knjige o gangi naslovljene Ganga, s izvora glas, uz priloženi CD naslovljen S izvora glas, izabrani napjevi gange od Cetine do Neretve. Izdanje je uredio poduzetni mladi etnoglazbenik i promicatelj tradicijske baštine Jure Miloš iz Gruda. Odabrao je sedamdeset i šest napjeva gange, najvećim dijelom s područja Gruda i Posušja te susjednog Imotskog, ali i širih područja od Cetine do Neretve, koje su otpjevala ukupno 23 pjevača, svi s područja Imotskog, Posušja, Gruda i Širokog Brijega. Tužbalicom Tebe nema odnila te tama, ti mi ode a ja osta sama… kao muklim krikom iskazali su pjevači svoju sjetu i brigu zbog mučna tereta haških događaja od koji dan prije.

Kritičko-povijesnu studiju o gangi napose objašnjavajući obilježja i posebnosti gangi koje se pjevaju s obiju strana hrvatske i bosanskohercegovačke granice, tj. na području Imotskoga u Hrvatskoj te Posušja i Gruda u BiH, napisao je Ante Kraljević. Posebna je vrijednost njegove rasprave u tome što donosi cjelovit popis svih dosadašnjih napisa, knjiga i rasprava, ali i manjih priloga o gangi, kao i popis dosadašnjih audio- i videosnimaka izvedbi gange, onih prvih pisanih spominjanja u starijim izdanjima, etnomuzikoloških priloga fra Branka Marića tridesetih godina prošloga stoljeća pa sve do naših dana. Kraljević odlično poznaje rasprostranjenost i različite vrste pjevanja gange pa se u raspravi poduzeo i izrade svojevrsne tipologije gangi i gangaških pjevanja. Time se on odmiče naprijed prema znanstvenom pristupu fenomenu gange nasuprot do sada prevladavajućim zavičajno emotivnim evokacijama o gangi.

Ipak, kada je riječ o gangi i njezinu pjevanju i porukama, emotivnost je neizbježna, posebno među njezinim protagonistima bilo da je pjevaju bilo da je slušaju. Jer ganga je sama po sebi emocija. Matičin potpredsjednik Stipe Botica, na predstavljanju je pojasnio gangu kao usmeno-književnu vrstu koja je oblikom malena, ali značenjem golema. Ističući srodnost pjevanja hercegovačke gange s dalmatinskim rerama i ojkalicama, Botica je naveo kako se gangom s malo sadržajnog izričaja iskazuju brojna i duboka značenja i poruke. Doista, ganga zna biti snažna u izvedbi, ali vrlo nježna u poruci.

Raznolikost značenja gange

Upravo tu emotivnost u gangi istaknuo je Goran Marić, ministar ali i sam jedan od vrsnih gangaša, čovjek koji je sudjelovao u ostvarenju ovoga izdavačkog pothvata. Naglasio je poseban biljeg gange, njezino osobito važno obilježje – ganga se oblikuje u glasu, ali nastaje u srcu. Stoga, prava je ganga uvijek iskren glas i poruka, ganga je radost i veselje, ali i sjeta i nostalgija. Uistinu, svi koji nešto o gangi znaju vole naglasiti da je dobra ganga uvijek pametna, a nikad prostačka u poruci, uvijek zahtjevna u pjevnoj izvedbi, a nikada neodmjerena galama. Govoreći o gangi i svojoj zavičajnosti emotivan je bio i Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik, priznajući da je gangu naučio pjevati još kao dijete, i to od straha, mrakom se vraćajući kući, kako reče, kroz puste škripe do prvih kuća.

Da je interes za gangu već odavna prerastao njezinu zavičajnost, ukazala je i Lidija Bajuk, etnologinja i pročelnica Matičina Odjela za arheologiju i etnologiju, koji je uz Udrugu za očuvanje tradicijske baštine Davorija iz Gruda bio suorganizator predstavljanja. I ona, iako potječe iz lirskoga Međimurja, u epskim dinarskim područjima, kamo pripada i Imotski i zapadna Hercegovina, traži i nalazi zanimljive lirske narodne izričaje, prisutne i u pojedinim gangama. Da se ganga prelila preko svog zavičajnog okvira pokazali su svojim sudjelovanjem na ovom predstavljanju gange, primjerice, bivši ministar kulture Božo Biškupić, vrlo zaslužan za statusnu i institucionalnu zaštitu ganga i rera u Hrvatskoj, potom etnolog Tvrtko Zebec, pa profesor Vladimir Goss, potpredsjednik Matice hrvatske Stjepan Sučić, potom estradni pjevači Ranko Boban i Mate Bulić, koji, među ostalim, i u gangi nalaze poticaje svojim pjesmama.

Ganga nije samo snažno i veselo pjevanje. Ona ne prati samo slavljenička okupljanja ili muškaračku opuštenost za gostioničkim stolovima. Ganga može pratiti i rad i samoću, može biti sjetna i tužna, može biti onakva kakvi mogu biti i ljudi koji je pjevaju. Na skupu u Matici hrvatskoj pokazalo se kako ganga može biti i jest i sjetno pjevanje i jecaj: Eeej crno platno, crno platno stavi na prozore, kad ti budem ja napušća’ dvore.

Ganga je to oproštaja i rastanka, odlazaka i nestanaka koji su tako često pogađali narod koji pjeva tu za izvođenje osobito zahtjevnu gangu. Bogata značenjem predmet je dugogodišnjeg i opsežnog interesa brojnih istraživača. Iako prevladava uvjerenje da se o gangi malo zna, da je zanemarena pa čak i da joj prijeti nestanak, činjenice su upravo suprotne. Već iz opsežne bibliografije svih dosadašnjih radova o gangi, koju je sabrao Kraljević, dodavši i bogat popis dosadašnjih audio-vizualnih snimki, odnosno izdanja o gangi, vidljivo je da je o toj osobitoj vrsti pjevanja napisano i objavljeno mnogo više negoli je to slušaj s brojnim drugim temama iz naše tradicijske kulture. Uskoro se očekuje još jedna knjiga, autorica Ankice Petrović, u izdanju sarajevsko-zagrebačkog nakladnika Synopsis. Sve to jamči njezin opstanak i budućnost.

Mesliđane ko ti lomi grane,
nije niko, otpadaju same

Privrženici tome pjevnom fenomenu, simbolu identiteta našega čovjeka s krša, i u Dalmaciji i u Hercegovini, trebaju čuvati i pjevne i tekstualne vrednote gange. Tako će to naše duhovno – ili kako se to pomalo isprazno kaže – nematerijalno kulturno dobro, obraniti i očuvati od banalizacije i trpanja u koš kojekakvih šund-pjevanja i ruganja. Nažalost, upravo je vulgarizirana i karikirana ganga uzimana kao zvučna kulisa i ilustracija rugalačke crte kod pojedinaca iz svijeta tzv. visoke hrvatske kulture. Obrnut pak primjer umjetničkog vrednovanja i izričajnog dometa gangaškog pjevanja jest glazba Mate Matišića, kojom je dodatno obogatio slojevitu sliku etosa ljudi s hrvatskoga krša iz filmova Krste Papića.

U gangaškim pjesmama očuvalo se i ­(­za­)­go­netanje, jedno od nekoć i više izraženih obilježja načina mišljenja i poimanja svijeta kod tradicijskoga čovjeka. Stari ljudi, osobito oni mudriji, oni koji su predvodili svoje zajednice, rado su o svijetu i prilikama oko sebe govorili zagonetno, gonetali su istinu. Tko treba znati znat će, a tko ne treba neka i ne dozna.

Jedan od najljepših primjera (za)gonetne gangaške pjesme tužbalica je koju su po Bekiji pjevale osobito djevojke i žene: Mesliđane, ko ti lomi grane… To međutim nije pjesma samo o mirisnom bosiljku (turc. mesliđan) i zapravo, kada bi se doslovno shvatila, ta pjesma bila bi vrlo banalna. Zapravo, to je pjesma koja govori o gorkoj istini nestanka golema broja momaka koje je progutala tragedija Drugoga rata. Kolika je to bila rana na životnom tkivu, primjerice na području današnje općine Grude, lako se razabire kada se broj pobijenih i nestalih momaka, oko dvije tisuće duša, usporedi s ukupnim brojem stanovnika, koji je tada bio oko deset tisuća. Mogla se zapjevati i ona prkosna i otporaška ganga Maribore, tvojih ti borića, gdje nestade hrvatskih mladića. No tada bi slijedile kazne i novi progon. Zato su pametne i tužne žene istu tu zlu sudbinu opisale u toj zagonetnoj pjesmi. Možda je to onaj isti strah za koji Milan Bandić reče da ga je potaknuo na pjevanje gange. Tako se glasom, u kojemu, kako kaže Goran Marić, i nastaje ganga, u pjesmi čuvao prostor skučene slobode, koje nije bilo javno, ali se nosila u srcu – tamo gdje nastaje ganga. Tko je trebao znati taj je znao, tko nije neće ni znati.